DISTRAKCIJA

DISTRAKCIJA VOZAČA



Distrakcija i nepažnja dva su odvojena, ali srodna pojma. Vozačeva nepažnja može se definirati kao nedovoljna pažnja ili njen gubitak prema radnjama koje su važne za sigurno upravljanje vozilom. Distrakcija vozača može se definirati kao stanje odvraćene ili pogrešno usmjerene pažnje od radnji koje su važne za sigurnu vožnju.

Upravljanje vozilom zahtjeva kontinuiranu pažnju usmjerenu na prometnicu, prometne okolnosti i kontrolu nad vozilom. Ukoliko je vozač okupiran drugim aktivnostima, njegova pažnja se smanjuje i upravljanje vozilom postaje rizično. Navedeno smanjenje pažnje najčešće nastaje pojavom raznih distrakcijskih faktora, primjerice korištenje mobilnih uređaja tijekom vožnje, konzumiranje hrane i pića, razgovor s putnicima i slično.

Distrakcija vozača je svako odvraćanje pažnje od radnji koje su kritične za sigurnu vožnju prema konkurentnim aktivnostima. Može proizlaziti iz brojnih unutarnjih i vanjskih izvora, odnosno izvori distrakcije mogu se nalaziti u vozilu i/ili izvan njega. U unutarnje distrakcije u vozilu ubrajaju se konzumacija hrane i pića, pušenje, razgovaranje, uljepšavanje, korištenje multimedijskih sustava i ostalo, dok vanjske distrakcije nastaju u trenucima kada vozač umjesto prometnice promatra ljude ili situacije izvan vozila, građevine, reklamne plakate i ostalo.

 


blog-image01

Uz navedene izvore distrakcije postoje i kategorije distrakcijskih faktora koje se pojavljuju za vrijeme upravljanja vozilom. U navedene kategorije ubrajaju se bio-mehanička/fizička distrakcija (npr. ručno mijenjanje glasnoće radija), kognitivna/spoznajna distrakcija (npr. izgubljenost u mislima), vizualna distrakcija (npr. ne gledanje prometnice) i slušna distrakcija (npr. odgovaranje na glasovni poziv putem mobilnog uređaja). Mnoge distrakcijske aktivnosti u koje vozači mogu biti uključeni pripadaju u više od jedne distrakcijske kategorije.

U suvremenim vozilima vozači imaju mogućnost korištenja širokog spektra uređaja baziranih na suvremenim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama. Korištenje mobilnih uređaja tijekom vožnje spada u sve četiri kategorije distrakcije vozača s ozbiljnim narušavanjem mogućnosti upravljanja vozilom. Navedeno često rezultira produženim vremenskim razdobljem za odgovarajuće reagiranje na neočekivane događaje vezane uz upravljanje vozilom, sporijom reakcijom na uočavanje prometnih znakova te pri usporavanju vozila. Vozači koji koriste mobilne uređaje tijekom vožnje najčešće voze sporije, odnosno narušena im je sposobnost održavanja prikladne brzine. Isto tako, pažnja im je usmjerena ispred vozila čime im je smanjeno vidno polje. Tijekom vožnje rade kraće razmake između vozila i mijenjaju smjer na neadekvatan način. Korištenje mobilnih uređaja tijekom vožnje rezultira povećanim mentalnim radom (vozači su pod većim stresom i frustracijama nego inače) i smanjenjem svijesti o okolini.

U većini slučajeva smatra se kako korištenje mobilnog uređaja uz pomoć dodatne opreme kao što su slušalice ima manji distrakcijski učinak od korištenja mobilnog uređaja na način da se drži u ruci. Upravo zbog toga, obavljena su testiranja usporedbe vozačkih sposobnosti kada koriste slušalice za razgovor i kada su bez njih sa sposobnostima dok su pod utjecajem alkohola. Dobiveni rezultat ukazao je da korištenje mobilnog uređaja predstavlja jednaku opasnost za vozača neovisno o tome koristi li slušalice ili ne. Također, razgovor na mobilni uređaj u nekim situacijama ima nepovoljniji utjecaj na pažnju vozača nego kada su vozači bili pod utjecajem alkohola.